JAVNA USTANOVA ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM DIJELOVIMA PRIRODE
NA PODRUČJU KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
Vi ste ovdje: Naslovnica » Zaštićena područja » Posebni rezervati
Nedjelja, 30 Tra 2017

Posebni rezervati

POSEBNI (ornitološki) REZERVAT VELIKI PAŽUT

E-mail Ispis PDF

Veliki Pažut

Područje Velikog Pažuta prvi puta je zaštićeno 1983. godine kao specijalni ornitološki rezervat u površini od 700 hektara. Županijska skupština je 10. prosinca 1998. godine donijela Odluku o proglašenju posebnog zoološkog rezervata Veliki pažut kojom je prestala važiti prethodna kategorizacija iz 1983. godine, a rezervat je proširen na cca 1000 hektara. Uredbom Vlade Republike Hrvatske od 15. studenog 2011. godine ovo područje proglašeno je Posebnim ornitološkom rezervatom „Veliki Pažut‟ čime je okončan postupak izmjena granice i kategorije zaštite za ovo zaštićeno područje te je postojeći zoološki rezervat prekategoriziran u ornitološki rezervat s površinom od 571 hektar. Područje posebnog ornitološkog rezervata Veliki Pažut nalazi se unutar Regionalnog parka Mura-Drava i ekološke mreže Republike Hrvatske, a dio je predloženih NATURA 2000 područja.

Svrha zaštite je trajno očuvanje ornitofaune karakteristične za vlažna staništa i rijeke te zaštita ornitofaune ugrožene na nacionalnoj i europskoj razini.

Zaštićeno područje obuhvaća sutok dviju velikih alpsko-planinskih rijeka Drave i Mure i nalazi se u blizini mjesta Legrad. Područje odlikuje velika krajobrazna raznolikost te raznolikost staništa među kojima su najvažnija močvarna staništa i vodotoci koje karakterizira ispresijecanost kanalima i starim rukavcima s pješčanim i šljunkovitim nanosima, niskim obalama i riječnim adama što se rezultira raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta.

Zbog svoje lociranosti u pograničnom pojasu ta su staništa relativno izolirana, što je posebno važno za proljetne i jesenje seobe ptica, kao i za njihovo zimovanje. Zimi u većim koncentracijama tu borave-zimuju divlje guske (guska lisasta i guska glogovnjača).

Neke vrste ptica močvarica nalaze tu povoljne uvjete za gnjezdište. Od gnjezdarica su najzastupljenije divlje patke, liske, vodene kokošice, trstenjake i druge.

Uočena je i prisutnost nekih rijetkih vrsta ptica, kao npr. crne rode, plazice vuge i jastrebca cipolaša. Ipak, čitava ornitofauna još nije u cijelosti istražena.

Međutim, neupitnost bogatstva krajobrazne raznolikosti tog područja koje se odlikuje obiljem vode, biljne hrane, prepoznatljivom ispresijecanošću kanalima, te prirodnim mirom bio je dovoljan razlog da se na to područje reinterdukcijom unese glodavac dabar (Castor fiber L.)

Projekt ponovnog unošenja glodavca dabra na to područje realiziran je zahvaljujući donaciji njemačke vlade koja je darovala veću skupinu dabrova koji su u okviru projekta „Dabar u Hrvatskoj‟ ponovno naseljeni na nekoliko lokaliteta u Hrvatskoj gdje su nekad obitavali. Nosilac projekta je Šumarski fakultet sveučilišta u Zagrebu.

Oborena stabala vrbe, te oguljena kora i brane od vrbovih štapova ukazuju da su se dabrovi na području „Posebnog zoološkog rezervata Veliki Pažut‟ dobro udomaćili. Smatra se da se njihov broj gotovo udvostručio. Uneseno ih je 29, a sada ih je oko 50.

Zahvaljujući propisivanju Mjera zaštite za „Posebni zoološki rezervat Veliki Pažut‟ to područje je izdvojeno iz sastava lovišta što je rezultiralo i povećanim brojem raznovrsne visoke i niske divljači u njemu.

Ovo područje odlikuje se bogatstvom šuma posebno onih nizinskih-poplavnih koje karakterizira ispresijecanost kanalima. U tim šumskim zajednicama prevladavaju bijela vrba, crna topola (jagnjad) kao crna i bijela joha, dok prizemni sloj često čini plava kupina. Šumske i vodene površine daju povoljan uvjet za razvoj raznolikog biljnog i životinjskog svijeta.

Na najudubljenijim područjima u kanalima i mrtvicama razvijene su zajednice lopoča i lokvanja sa vodenom kugom, krocanjom, vodenim orašcem i dr.

Na njih se nadovezuju biljne zajednice trščaka i visokih šaševa od kojih su na tom području najznačajnije trska, šaška, oblić, rogoz, žabočna i dr.

U zajednicama močvarnih livada najviše dominiraju šaševi, puslica, žabnjak i vodena metvica.

Za zaštićeno područje propisane su Mjere zaštite za „Posebni zoološki rezervat Veliki Pažut‟ („Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije‟ broj 3/99.)

POSEBNI REZERVAT (šumske vegetacije) “CRNI JARKI”

E-mail Ispis PDF

Crni jarkiŠumski predio Crni jarki nalazi se u okviru šumsko gospodarske jedinice „Đurđevačke nizinske šume‟. Smješten je istočno od mjesta Kalinovac, a južno od ceste Kalinovac-Ferdinandovac, odnosno kanala Čivičevac.

Zbog crne johe koja se u tom području nalazi u optimalnom razvitku, te se po svom uzrastu, godišnjem prirastu i ljepoti ubraja među najkvalitetnije u Europi kao i reliktnog karaktera pripadajuće biljne zajednice to je područje stavljeno pod posebnu zaštitu kao Posebni rezervat šumske vegetacije „Crni jarki‟.

Prvi puta upisano je u Registar zaštićenih dijelova prirode 1965. godine u površini od 132,71 ha, da bi 1978. godine ta zaštita bila ukinuta.

Međutim, 1992. godine na inicijativu Šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskih šuma Uprave šuma Koprivnica ponovno je zaštićen dio Crnih jaraka i to odjeli 93 a, 92 c, 99 a i dio odjela 100 a u ukupnoj površini od 72,23 ha.

Razina podzemnih voda koja je tu vrlo visoka ima presudan značaj za održavanje biljnih zajednica u tom šumskom predjelu.

Tako zaštićeno područje Crnih jaraka, na najvlažnijim mjestima izgrađuje zajednica crne johe s dugoklasnim šašem (Cariceto elongatae-Alnetum europaeum). Sloj drveća čini crna joha (Alnus glutinosa), a rijeđe se nalazi poljski jasen (Fraxinus excelsior), hrast lužnjak (Quercus robur) i brijest (Ulnus campestris). Od grmova su prisutni: krkavina, udikovina i sremza, a u prizemnom sloju dominiraju biljke močvarnih šuma kao npr. vučja noga, paskavica, hmelj, dugoklasi šaš i druge, dok je na nešto višim položajima razvijena zajednica crne johe i poljskog jasena sa sremzom (Pruno-Fraxinetum).

Te spomenute biljne zajednice održale su se samo na rijetkim najnižim staništima Europe stoga one u Crnim jarcima s crnom johom koja je tu u optimalnom razvitku imaju reliktni karakter.

Osim toga u okviru zaštićenog područja nalazi se i trajna ekološka ploha, uspostavljena još 1980. godine od strane Šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog ekološkog društva, kao dio međunarodnog projekta „Čovjek i biosfera‟ (MAB), sa svrhom multidisciplinarnih istraživanja promjena u ekosustavu crne johe, jedinstvenom u Evropi.

Ta ploha se prepušta spontanom razvoju i tretira kao sekundarna prašuma u kojoj nikakvi čovjekovi zahvati osim multidisciplinarnih istraživanja nisu dopušteni.

Ostalim dijelom rezervata gospodari se prema posebnom programu gospodarenja a sve u cilju dugoročnog sačuvanja ovog raritetnog i vrijednog ekosustava crne johe i sprečavanja izvođenja svih radnji koje bi mogle narušiti svojstva zbog kojih je to područje i proglašeno posebnim rezervatom.

POSEBNI BOTANIČKI REZERVAT (šumske vegetacije) DUGAČKO BRDO

E-mail Ispis PDF

dugacko-brdoPosebni botanički rezervat šumske vegetacije Dugačko brdo dio je šumskog predjela gospodarske jedinice Dugačko brdo. Obuhvaća odsjek 29a. Zaštićen je 1973. godine u površini od 10,91 ha. Lociran je u blizini Koprivnice, a dodiruje i jugoistočne obronke Kalnika. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 250 m i zajedno s obližnjim obroncima Bilogore, čini dio turističko-rekreativne i lovne zone Koprivnice.

To je miješana šumska sastojina, u kojoj je bukva najzastupljenija, a ima i hrasta kitnjaka i graba, dok druge vrste i neki lišćari dolaze pojedinačno. Starost te sastojine iznosi oko 100 godina, a u njoj reprezentativan značaj ima bukva koja je vrlo dobre vitalnosti.

Svrha zaštite ovog područja je očuvati miješanu stogodišnju šumsku sastojinu, u kojoj reprezentativan značaj ima bukva, čija je tipična visoka zastupljenost u odnosu na druge vrste drveća.

Bukve na području rezervata ima oko 80 %, hrasta kitnjaka do 10%, graba do 10 %, dok lišćari i druge vrste dolaze pojedinačno. Sastojina je vrlo dobre vitalnosti.

Unutar tog zaštićenog odsjeka 1998. godine izdvojena je ploha u površini od 1ha, te uključena u međunarodni projekt „ČOVJEK I BIOSFERA‟ (MAB).

To je trajna ekološka ploha tipa takozvane sekundarne prašume u kojoj osim multidisiplinarnih istraživanja nikakvi drugi čovjekovi zahvati nisu dozvoljeni.

Cilj projekta čiji je koordinator Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu je pratiti promjene u tom tipičnom ekosustavu šumske sastojine, gdje dominira bukva.

Za zaštićeno područje propisane su Mjere zaštite za Posebni rezervat šumske vegetacije Dugačko Brdo („Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije‟ broj 2/02.)

Posebni botanički rezervat Mali Kalnik

E-mail Ispis PDF

mali-kalnikMorfološki i pejzažno najizdvojeniji dio Kalnika koji se nalazi iznad izohipse od 410 metara zaštićen je 1985. godine prema Zakonu o zaštiti prirode kao „Posebni botanički rezervat Mali Kalnik‟.

On se nalazi unutar veće, također zaštićene cjeline -Značajnog krajobraza Kalnika i zauzima površinu od 5,35 hektara..

U njemu se posebno ističe slikoviti, istureni, vršni stjenoviti greben Pusta Barbara.

Specifičnost reljefa, sastav tla, klime, ekspozicije i hidroloških odnosa dala je i botaničku specifičnost tom lokalitetu. Tako na području „Posebnog botaničkog rezervata Mali Kalnik‟ uočavamo prisutnost nekih mediteranskih, ilirskih, alpskih i pontskih biljaka.

Posebno su značajne biljne vrste: alpski jaglac (Primula auricula), grozdasta kamenika (Saxifraga aizoon), ljiljan zlatan (Lilium mortagon), suručica (Spirea chamaedrifolia), rašeljka (Prunus mahaleb), kalnički karanfil (Dianthus plumarius), mahovinasta merinka (Moehringia muscosa) i druge zanimljive i vrijedne vrste.

Neke od njih kao npr. alpski jaglac i ljiljan zlatan spadaju u zaštićene biljne vrste prema Zakonu o zaštiti prirode.

Određen broj alpskih vrsta ima također reliktni značaj, te je zastupljen kod nas samo još na nekoliko izoliranih lokaliteta.

Šumske zajednice na području Malog Kalnika također su raznolike. Tu se listopadne šume izmjenjuju s fragmentalno zastupljenim crnogoričnim sastojinama.

Botaničke vrijednosti Malog Kalnika nadopunjuju i ostaci ruševine srednjovjekovno utvrđenog Starog grada Mali Kalnik, koje su smještene na najvišem grebenu razderane, teško pristupačne klisure i zaštićene kao Spomenik kulture.

Sve to području Malog Kalnika daje prirodnu, kulturno-povijesnu i znatnu turističku vrijednost, te njegov specifičan pejzaž predstavlja primamljivo mjesto za posjetioce i istraživače.

POSEBNI (geografsko-botanički) REZERVAT ĐURĐEVAČKI PIJESCI

E-mail Ispis PDF

 

Đurđevački pijesci

Dio pijesaka koji se nalazi istočno od grada Đurđevaca proglašen je 1963. godine posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u Hrvatskoj.

Rezervat zauzima površinu od ukupno 19,5 ha. Obuhvaća odjel 11a i dio je gospodarske jedinice Đurđevačke nizinske šume kojom gospodare Hrvatske šume, Šumarija Đurđevac.

Predstavlja jedan od posljednjih ostataka nekad prostranog 12 km dugog pojasa Podravskih pijesaka s kojeg je vjetar raznosio sitne čestice pijeska po podravskoj ravnici i zasipao okolne usjeve i „sve živo‟.

Taj pokretni sivo-žućkasti pijesak odredio je i reljef tog posebnog rezervata koji je valovit. Karakterizira ga izmjena pješčanih humaka i udubljenja u visini 4-6 m.

Specifičnost reljefa također se odražava i na specifičnost vegetacije.
Na području Posebnog geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci združuju se biljke istočno- europskog i zapadno-europskog podrijetla s endemičnim biljkama Panonske kotline.

Uz travu gladicu (Corynephorus canescnes) i vlasulju bradicu ili rukavičastu vlasulju (Festuca vaginatae) na području rezervata nalazimo i majčinu dušicu pješčarku (Thymus serpyllum), trputac vuzliku (Plantago indica), poljski pelin (Artrenisia campestris ), trobridi lanolist (Linaria genistifolia) i dr.
Osebujnost staništa i vegetacije također uvjetuje i specifičnost i prisutnost velikog broja životinjskih vrsta.

Međutim, djelovanjem što čovjeka, što prirodne sukcesije današnja slika Posebnog geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci umnogome se razlikuje od one iz vremena kad je on zaštićen.

Da bi se smirili i učvrstili pijesci tu je davno zasađen grm zečjak ili lakotnik (Cytisus scoparius).

Rezultat toga je da su ti pijesci postali nepokretni, međutim širenjem zečjaka, bagrema, kupine i drugih nepješčarskih vrsta pješčarska vegetacija ubrzano se potiskuje i polako nestaje.

Svrha zaštite tog posebnog rezervata je očuvanje preostalog dijela pješčanih naslaga kao specifičnog reljefa i staništa važnog za opstanak osebujne vegetacije pijesaka endemične biljne zajednice trave sivkaste gladice i vlasulje bradice, uz koju je vezan veliki broj biljnih i životinjskih vrsta, od kojih se neke ne mogu naći nigdje drugdje u Hrvatskoj.

Za zaštićeno područje propisane su Mjere zaštite za „Posebni (geografsko-botanički) rezervat Đurđevački pijesci‟ („Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije‟ broj 10/99.)